eye comment email clock ask phone twitter facebook instagram parodontologija ortopedija-vilica implantologija oralna-hirurgija endodoncija decja-stomatologija stomatoloska-protetika laserska-stomatologija opsta-stomatologija cross checkmark

Karijes zuba

Karijes je najrasprostranjenije oralno oboljenje u dečjem uzrastu, na teritoriji Srbije. Iako se pojava karijesa može uspešno sprečiti primenom preventivnih i profilaktičkih mera, njegova visoka zastupljenost ukazuje na činjenicu da roditelji nisu u dovoljnoj meri upoznati sa značajem i mogućnostima njegove prevencije.

Karijes je oboljenje koje nastaje procesom demineralizacije gleđi i dentina koju izazivaju mikroorganizmi dentalnog biofilma uz značajnu ulogu pljuvačke. Karakteriše ga izražen proces demineralizacije i gubitak tvrdih zubnih tkiva. Karijes je reverzibilne prirode sve dok se na gleđi ili cementu ne stvori kavitet, odnosno ne izgubi kontinuitet površine gleđi ili cementa.

Karijes kod dece može da se javi veoma rano, neposredno po nicanju mlečnih zuba. Veliku ulogu u nastanku karijesa u ranom detinjstvu imaju mikroorganizmi dentalnog biofilma sa jedne, i neadekvatni higijensko-dijetetski režim sa druge strane. U ranom detinjstvu on predstavlja specifičnu akutnu formu karijesa mlečnih zuba koja se najčešće javlja u prvoj godini života deteta na površinama maksilarnih sekutića (u predelu vratova zuba), brzo napreduje i zahvata veliki broj zuba i njihovih površina, što ima za posledicu destrukciju krunica zuba i brojne lokalne i opšte komplikacije.

Karijes zuba

Karijes zuba

Karijes u ranom detinjstvu izaziva poremećaj ishrane zbog zubobolje i/ili nedostatka zuba usled prevremene ekstrakcije, oboljenja digestivnog trakta, česte pojave respiratornih infekcija i poremećaja opšteg fizičkog razvoja. Poseban uticaj ima na oralno zdravlje jer može uzrokovati dentoalveolarne infekcije, oštećenja zametaka stalnih zuba, gingivitis, parodontalna oboljenja, malokluziju, poremećaj razvitka kostiju lica i vilica i dr. Takođe, može značajno uticati i na psihosocijalni razvoj deteta. Zbog nervoze, nesanice zbog bolova, uznemirenosti i straha od stomatoloških intervencija, ortodontskih, fonetskih poremećaja i narušene estetike, može da se dogodi da dete ne učestvuje u aktivnostima kolektiva, da se povuče u sebe, može da dođe do interpersonalne diskomunikacije, razvoja asocijalne ličnosti i narušavanja celokupnog kvaliteta života. Psihološka trauma prilikom terapije karijesa može stvoriti fobiju deteta prema stomatološkim intervencijama i rezultirati daljom progresijom oboljenja.

Dijagnostika karijesa

U terapiji karijesa ranog detinjstva blagovremena dijagnostika je od izuzetnog značaja za uspeh terapije. Dijagnostikovanjem karijesa u ranoj fazi - stadijumu bele mrlje, uz pomoć poboljšanja oralne higijene, kontrole unošenja ugljenih hidrata, profilaktičkim uklanjanjem naslaga i primenom fluorida moguće je postići potpuni oporavak demineralizovanih tvrdih zubnih tkiva.

Kako bi se karijes blagovremeno dijagnostikovao, neophodni su redovni odlasci stomatologu. Pregled kod dečjeg stomatologa u prvoj godini života deteta značajan je kako bi stomatolog utvrdio da li se razvitak orofacijalne regije odvija pravilno, ali i da bi roditelji dobili adekvatne informacije u pogledu održavanja temeljne oralne higijene i pravilne ishrane deteta. Sledeća poseta stomatologu treba da usledi kada dete navrši dve i po do tri godine, odnosno nakon što izniknu svi mlečni zubi. U ovom uzrastu je značajno da se proveri razvitak vilica i postava mlečnih zuba, kao i njihovo zdravlje. Stomatolog ima zadatak da na osnovu detaljne anamneze i stomatološkog pregleda proceni stepen rizika od nastanka karijesa kod deteta, te da se osmisli i započne individualni preventivni program kako bi se sprečila pojava karijesa. U uzrastu od tri i po do četiri godine, neophodna je još jedna poseta stomatologu kako bi se proverio karijes rizik i eventualno modifikovao preventivni program. Kontrolni pregledi se kod dece visokog karijes rizika zakazuju u intervalima od tri do najviše 6 meseci.

Početak karijesa daje karakterističnu kliničku sliku. Nakon nicanja gornjih sekutića u vratnom delu zuba, neposredno uz desni mogu se uočiti beličaste promene. U toj zoni gde beličasta promena biva obojena mrkozelenom bojom, brzo se stvaraju mikrokaviteti koji se spajaju i šire cirkularno oko vrata zuba.

Mikrokaviteti

Mikrokaviteti

Ishrana deteta

Nepravilna ishrana deteta je jedan od glavnih predisponirajućih faktora za nastanak karijesa, bila ona prirodna (dojenje) ili veštačka (bočica sa cuclom). Ona podrazumeva učestalo unošenje mleka, voćnih sokova ili nekih drugih zaslađenih napitaka. Upotreba tečne i zaslađene hrane, česti neizbalansirani obroci, slatki međuobroci, loše navike (umakanje cucle i varalice u med, uspavljivanje deteta sa cuclom u ustima i hranjenje deteta noću bočicom sa cuclom, noćni podoji) značajno povećavaju rizik od nastanka karijesa u ranom detinjstvu, čega roditelji najčešće nisu svesni.

Laktoza koju sadrži majčino mleko ne izaziva nastanak karijesa tako brzo kao rafinisani ugljeni hidrati (saharoza), ali je takođe kariogena. Neka ispitivanja su pokazala da je incidencija na karijes manja kod dece koja su dojena nego kod veštački hranjene dece (na flašicu). Međutim, produženo (neprekidno) dojenje kada god dete poželi, takođe može biti faktor rizika za pojavu karijesa.

Uloga pljuvačke i njenih imunoglobulina

Poznato je da pljuvačka ima specifičnu ulogu u održavanju oralnog zdravlja. Ona kontroliše metabolizam, adherenciju i rast patogenih mikroorganizama, poboljšava uklanjanje ugljenohidratnih ostataka hrane, omogućava remineralizaciju zuba i neutrališe organske kiseline proizvedene od strane acidogenih mikroorganizama koji dovode do demineralizacije zuba.

Mehanizam nastanka I napretka karijesa je složen proces, koji se dešava u oralnoj sredini u kojoj pljuvačka neprekidno okružuje zube.

Pjuvačka ima poseban značaj u očuvanju zdravlja oralnih tkiva. Zaštitu pljuvačke od mikroba obavljaju njeni proteini (lizozim, laktoferin, laktoperoksidaza, histidin, mucini, sekretorni IgA). Dečja pljuvačka sadrži značajno niže koncentracije salivarnih imunoglobulina u poređenju sa pljuvačkom odraslih osoba.